Koliko je Fúsi težak? Sto pedeset kilograma? Više? Nitko to ne zna, čak ni sam Fúsi. Jer, naposljetku, taj 43-godišnjak mjesečari kroz život. Na radnome mjestu aerodromskog nosača prtljage nema baš prilike za tjelovježbu, a curu nikad nije imao. Jedino što ga zaista zanima jesu bitke iz
Drugog svjetskog rata, koje kod kuće minuciozno rekonstruira uz pomoć malih modela tenkova i figurica vojnika. To čini u majčinom stanu u kojem živi. Taj je stan njegovo utočište i njegov zatvor. Kad dobije kupon za plesnu školu, Fúsi upoznaje Sjöfn, podjednako usamljenu dušu s dubokim
psihološkim ranama. Nenavikao na interakciju s drugim ljudima, Fúsi instinktivno odlučuje da i svoj i njezin život preuzme u svoje ruke. Barem malo. A to nije mala stvar za diva naizgled uskih vidika, ali velikog srca.

Dagur Kári je islandski redatelj rođen u Parizu. Diplomirao je 1999. na danskoj Nacionalnoj filmskoj školi. Diplomski rad bio mu je višestruko nagrađivani umjetnički film Lost Weekend. Prvi igrani film, Noi Albinoi (2003), osvojio je nekoliko međunarodnih nagrada, među kojima i posebnu pohvalu na Motovunskom festivalu 2003. Voksne Mennesker (2005) je prikazan na festivalu u Cannesu. Godine 2008. dovršio je svoj prvi film na engleskom jeziku, Dobro srce. Član je benda Slowblow, čija glazba je prisutna u filmovima Noi Albinoi i Djevičanska gora.