Kralj mumblecorea Andrej Bujalski vraća se s novom atrakcijom – komedijom koja o eksploataciji žena govori na rubu političke korektnosti. Lisa je šefica u baru čija je politika zapošljavanje oskudno odjevenih konobarica. Svoj posao uzima ozbiljno te štiti djevojke od neprimjerenog i sirovog ponašanja gostiju. Unatoč Lisinoj predanosti poslu, njezin nekompetentni, rasistički nastrojen šef stalno traži razlog da je otpusti. Kao dobru priliku vidi Lisinu odluku da djevojke angažira u praonici automobila kako bi prikupile novac za kolegicu koja je autom udarila bivšeg dečka. A da stvar bude gora, tu je i provalnik zaglavljen u ventilacijskom otvoru… Podržite djevojke pronicljiv je prikaz žena u muškom svijetu te suosjećajna oda američkoj radničkoj klasi, u kojoj neke od glavnih uloga neiščekivano nose zvijezde serije Orange is the New Black i franšize Mrak film.

Djevojka moga brata debitantski je film kanadske glumice Monie Chokri (Izmišljene ljubavi, X. Dolan). Film je otvorio program Un Certain Regard filmskog festivala u Cannesu, gdje je i osvojio nagradu žirija Coup de couer. U fokusu ove urnebesne dramedije 35-godišnja je Sophia, mlada žena s diplomom političke filozofije, ali manjkom stvarnih životnih znanja. Nakon što se ne uspije zaposliti na fakultetu, Sophia je prisiljena je “privremeno” se doseliti svojem starijem bratu Karimu. Njihova će neraskidiva veza biti stavljena na kušnju kad se, prvi put u životu, Karim zaljubi do ušiju. I to baš u njenu ginekologinju!

Šef policije Ingimundur, kojeg tumači Ingvar Sigurðsson (O konjima i ljudima, Vrapci), u zabačenom islandskom gradiću počinje sumnjati da je jedan mještanin bio u vezi s njegovom pokojnom suprugom koja je poginula u tragičnoj nesreći prije dvije godine. Njegova opsjednutost potragom za istinom postaje sve veća, sve dok ne počne ugrožavati i njega i njegove bližnje. Fascinantna je to priča o boli, osveti i bezuvjetnoj ljubavi. Ovo je drugi dugometražni film Hlynura Pálmasona nakon prvijenca Zimska braća s kojim je osvojio četiri nagrade na festivalu u Locarnu, a potom više od 30 nagrada na više od 60 festivala. U cijelosti snimljen 35-milimetarskom kamerom, Bijeli, bijeli dan nadahnut je islandskom izrekom: Kad je sve bijelo i više nema razlike između zemlje i neba, mrtvi mogu razgovarati sa živima.

Drugi film Simona Jaquemeta, prikazan na festivalima u Torontu, Rotterdamu i San Sebastianu, fascinantna je i mračna, na trenutke nadrealna potraga za odgovorima o religiji, znanosti i zdravom razumu. Radeći u laboratoriju u kojem se životinje koriste za radikalne medicinske eksperimente, Ruth se počinje pitati igra li se i sama Boga, te postavlja pitanja o vlastitoj religioznosti. Njezin život iskače iz kolosijeka nakon što se u njen život iznenada vraća bivši dečko optužen za ubojstvo. Je li to doista on ili njegov duh? Kako će se danas uzorna obiteljska žena nositi s tom situacijom? Glumica Judith Hofmann dobila je švicarsku nagradu za žensku ulogu u ovom filmu nadrealne atmosfere kojeg mnogi uspoređuju s Kubrickovim filmom Oči širom zatvorene.

Slovenski hit mlade debitantice Urše Menart, višestruko nagrađen na nacionalnom festivalu u Portorožu, uključujući i nagradu za najbolji film, vesela je stilizirana komedija o gubitku iluzija, sramu i jazu između obrazovanih, ali nezaposlenih milenijalaca i njihovih roditelja. Špela će uskoro navršiti trideset godina, diplomirala je i nikad nije imala stalan posao. Njezini najbolji prijatelji odselili su se u inozemstvo, na prvi avion prema boljem sutra uskočit će i njen dečko, a ona ostaje živjeti sa svojim razočaranim roditeljima usred slovenske gospodarske krize. U nastojanju da skupi snage i pokrene svoj život ometat će je druženje s novim prijateljima – skupinom sličnih luzera.

Užasi divlje privatizacije i korupcije dotakli su gotovo sve tranzicijske zemlje, pa tako i Rusiju. U ovom napetom trileru bez trenutka praznoga hoda radnici otimaju lokalnog oligarha koji je jeftino kupio njihovu posrnulu tvornicu i proglasio stečaj. Samoorganizirani radnici koji već mjesecima nisu dobili plaće, traže otkupninu, no sve krene po zlu jer nitko (osim jednoga) nije vičan ratovanju, ali ni pregovaranju. Zaštitari i interventni odred policije okružuju zgradu, vrijeme leti, a lojalnost blijedi. Opkoljeni u sablasnoj tvornici, kao u kultnom Carpenterovom „Napadu na policijsku postaju“, radnici se pokušavaju izboriti za svoju pravdu.

U makedonskoj crnoj komediji ovjenčanoj nagradom ekumenskog žirija na Berlinalu redateljica Teona Strugar Mitevska donosi satiru temeljenu na istinitoj priči o ženi koja ulazi u okršaj sa zastarjelim tradicijama. Lokalni svećenik svakog siječnja u rijeku baca drveni križ za kojim skače stotine muškaraca. Onoga tko ga izroni, kaže običaj, pratit će sreća i uspjeh. Ovaj put za križem spontano zaroni i neugledna Petrunija, koja ga uspije ugrabiti prije drugih. Muškarci su bijesni te nastaje kaos, ali Petrunija ne popušta. Film propituje demokratske promjene u makedonskom društvu osuđujući pritom ponašanje crkve, sudstva i medija.

Georges nakon razvoda podiže svu ušteđevinu i s njom kupuje prastaru dizajnersku jaknu od jelenje kože. Majušna kaubojska jakna s resama postaje predmetom njegove uvrnute opsesije, do te mjere da počinje voditi razgovore s njom, koji se intenziviraju kad mu obožavani odjevni komad krene naređivati da počini sve bizarnije zločine. Quentin Dupieux, poznatiji kao Mr. Oizo (tvorac Levisovog žutog lutka Flat Erica i redatelj satiričkog hita horor-fantastike “Guma”), uvodi nas u vrtlog nadrealnosti i iracionalnosti u ovoj bizarnoj deadpan komediji koju ćete gledati otvorenih usta. Guardian ga je nazivao jednim od najčudnijih filmova na Cannesu (gdje je otvorio program Directors’ Fortnight), dok ga Variety smješta između Bartona Finka i Henry: Portret serijskog ubojice.

Nominiran za Zlatnog medvjeda i najbolji igrani film na festivalu u Berlinu, ovaj oštri psihološki triler donosi priču o ženskom strahu od podbacivanja u surovom korporativnom okruženju. Lola nema ni trideset, a kontrolira svoj osobni život s istom nemilosrdnošću koju koristi i u karijeri poslovne savjetnice. Kasne noći u uredu, otmjene večere s klijentima, usputni seks sa šeficom i kratke noći u sterilnim hotelskim sobama njezina su rutina. No apsolutni red u njezinu životu, koji graniči s psihotičnom urednošću, skriva neurednu tajnu: Lolina starija sestra, Conny (Pia Hierzegger) paranoidna je shizofreničarka hospitalizirana nakon pokušaja samoubojstva. Kada tragični događaj natjera Conny natrag u Lolin život njezine se tajne počnu otkrivati, a Lolin osjećaj za stvarnost izmicati.

Jedan od najvećih poljskih kinohitova svih vremena u toj je zemlji pogledalo čak pet milijuna ljudi. Kontroverzni film Wojciecha Smarzowskog, koji eksplicitno progovara o licemjerju i korupciji u Katoličkoj crkvi, savršeno je pogodio raspoloženje poljske javnosti, našavši se istodobno pod paljbom Crkve i konzervativnih medija, ali i osvojivši najuglednije nagrade struke. Radnja Klera fokusirana je na trojicu svećenika koji se nađu u vrtlogu pedofilije, neželjene trudnoće i korupcije. Jedan je na važnom crkvenom položaju u velikom gradu, a gaji ambicije za unosnu poziciju u Vatikanu. Drugi je seoski župnik kojeg sve više obuzimaju ljudske slabosti, dok treći gubi povjerenje župljana nakon saznanja da je mladi ministrant seksualno zlostavljan. Događaji brzo eskaliraju i dovedu sve likove na sam rub. Valja istaknuti da će Wojciech Smarzowski biti jedan od gostiju festivala.

Život mladih migranata u procjepu između modernosti i tradicije tema su filma s više festivalskih nagrada među kojima se izdvaja ona za najbolji prvi film na Berlinalu. Oray pokušava biti bolja osoba, ali njegov san da bude dobar musliman i savršen muž pada u vodu kad u svađi sa svojom ženom triput izgovori islamsku formulu za razvod braka. Ispunjen kajanjem, obraća se imamu koji nalaže da se Oray i žena razdvoje na tri mjeseca. Neželjeni prekid naš junak koristi da bi otišao u Köln i započeo novi život, no imam u novoj sredini stroži je po pitanju islamskog zakona i zahtijeva razvod. Oray je rastrgan između svoje ljubavi prema vjeri i svoje vjere u ljubav.

Festivalski hit premijerno prikazan u Rotterdamu priča je o dvojici mladih zgubidana bez kontrole nad svojim sudbinama, koji posljednje noći prije nego što ih život razdvoji kane ići u nezaboravan provod na ilegalni rejv parti. Dečki pritom upadaju u vrtlog anarhije, slobode i sukoba sa zakonom. Nabrijanog ritma, pun techno glazbe i atmosfere nalik na Trainspotting, Beats dočarava atmosferu s početaka rejva u Velikoj Britaniji, u vrijeme kada je ta scena bila – službeno zabranjena. Film koji zbog crno-bijele fotografije izgleda poput fotokopiranog klupskog flajera producirao je Steven Soderbergh, a režirao Brian Welsh, poznat i po angažmanu u kultnoj seriji Black Mirror.

Drugi film Simona Jaquemeta, prikazan na festivalima u Torontu, Rotterdamu i San Sebastianu, fascinantna je i mračna, na trenutke nadrealna potraga za odgovorima o religiji, znanosti i zdravom razumu. Radeći u laboratoriju u kojem se životinje koriste za radikalne medicinske eksperimente, Ruth se počinje pitati igra li se i sama Boga, te postavlja pitanja o vlastitoj religioznosti. Njezin život iskače iz kolosijeka nakon što se u njen život iznenada vraća bivši dečko optužen za ubojstvo. Je li to doista on ili njegov duh? Kako će se danas uzorna obiteljska žena nositi s tom situacijom? Glumica Judith Hofmann dobila je švicarsku nagradu za žensku ulogu u ovom filmu nadrealne atmosfere kojeg mnogi uspoređuju s Kubrickovim filmom Oči širom zatvorene.

Premijerno prikazan u programu Directors’ Fortnight Cannes Film Festivala, Oleg je film inspiriran istinitom pričom o modernom ropstvu koje proživljavaju ekonomski migranti u zapadnoj Europi. Oleg, koji nas podsjeća na protagoniste filmova Kena Loacha ili braće Dardenne, mladi je mesar iz Latvije koji dolazi raditi u tvornicu mesa u Bruxellesu. No, njegov doseljenički status i nesolidarnost radnika otežavaju mu zadržavanje posla. Nakon što ga izgubi, Oleg pod krilo uzima karizmatični poljski kriminalac. U sustavu u kojem ljudska prava za imigrante ne postoje ili su gotovo nikakva, bez privilegija i ekonomskih resursa, obećanje boljeg života doima se kao san, a postaje noćna mora.

Kralj mumblecorea Andrej Bujalski vraća se s novom atrakcijom – komedijom koja o eksploataciji žena govori na rubu političke korektnosti. Lisa je šefica u baru čija je politika zapošljavanje oskudno odjevenih konobarica. Svoj posao uzima ozbiljno te štiti djevojke od neprimjerenog i sirovog ponašanja gostiju. Unatoč Lisinoj predanosti poslu, njezin nekompetentni, rasistički nastrojen šef stalno traži razlog da je otpusti. Kao dobru priliku vidi Lisinu odluku da djevojke angažira u praonici automobila kako bi prikupile novac za kolegicu koja je autom udarila bivšeg dečka. A da stvar bude gora, tu je i provalnik zaglavljen u ventilacijskom otvoru… Podržite djevojke pronicljiv je prikaz žena u muškom svijetu te suosjećajna oda američkoj radničkoj klasi, u kojoj neke od glavnih uloga neiščekivano nose zvijezde serije Orange is the New Black i franšize Mrak film.

Nagrađivani film, koji je premijerno prikazan na Berlinskom festivalu, otkriva šokantnu i istinitu priču o tisućama slučajeva krađe djece u Srbiji tijekom nekoliko desetljeća. Osamnaest godina nakon navodne smrti novorođenog sina, krojačica Ana i dalje vjeruje da je on zapravo otet i prodan na posvajanje. Novi trag ulijeva joj nadu da će ga napokon pronaći te se upušta u borbu protiv policijskog i bolničkog sustava, pa i vlastite obitelji, kako bi napokon saznala istinu. Taj dalekosežni skandal u Srbiji se još uvijek istražuje, a nagađa se da su bolnice prodavale novorođenčad uz pomoć tajne mreže liječnika, pogrebnika i državnih službenika.

Teroristički je napad na Braču, u pozadini svira Tajči i Hajde da ludujemo, dok napadači nose maske kakve Natalie Portman ima u video spotu. Zvuči bizarno, ali to je scena iz filma Vox Lux, senzacije posljednjeg venecijanskog festivala te jednog od filmova o kojima se najviše pričalo prošle zime. Natalie Portman briljira u ulozi pop dive Celeste koja je sa sestrom kao tinejdžerica preživjela tragičnu pucnjavu u provincijskoj školi. Nemili događaj su i opjevale što joj je donijelo planetarnu popularnost, ali i karijeru punu skandala. Film Bradyja Corbeta snažna je kritika pop kulture u kojoj emocije i talent bivaju zamijenjene taštinom i razmetanjem, ali i radikalnih i nasilnih promjena u američkom društvu nakon masakra u Columbineu te napada 11. rujna.

Šef policije Ingimundur, kojeg tumači Ingvar Sigurðsson (O konjima i ljudima, Vrapci), u zabačenom islandskom gradiću počinje sumnjati da je jedan mještanin bio u vezi s njegovom pokojnom suprugom koja je poginula u tragičnoj nesreći prije dvije godine. Njegova opsjednutost potragom za istinom postaje sve veća, sve dok ne počne ugrožavati i njega i njegove bližnje. Fascinantna je to priča o boli, osveti i bezuvjetnoj ljubavi. Ovo je drugi dugometražni film Hlynura Pálmasona nakon prvijenca Zimska braća s kojim je osvojio četiri nagrade na festivalu u Locarnu, a potom više od 30 nagrada na više od 60 festivala. U cijelosti snimljen 35-milimetarskom kamerom, Bijeli, bijeli dan nadahnut je islandskom izrekom: Kad je sve bijelo i više nema razlike između zemlje i neba, mrtvi mogu razgovarati sa živima.

U makedonskoj crnoj komediji ovjenčanoj nagradom ekumenskog žirija na Berlinalu redateljica Teona Strugar Mitevska donosi satiru temeljenu na istinitoj priči o ženi koja ulazi u okršaj sa zastarjelim tradicijama. Lokalni svećenik svakog siječnja u rijeku baca drveni križ za kojim skače stotine muškaraca. Onoga tko ga izroni, kaže običaj, pratit će sreća i uspjeh. Ovaj put za križem spontano zaroni i neugledna Petrunija, koja ga uspije ugrabiti prije drugih. Muškarci su bijesni te nastaje kaos, ali Petrunija ne popušta. Film propituje demokratske promjene u makedonskom društvu osuđujući pritom ponašanje crkve, sudstva i medija.

Mlada Oksana ostavlja svoje novorođenče, Denisa. Šesnaest godina kasnije otima ga iz dječjeg doma i uvodi u elitistički svijet visokog ruskog društva. Denis pati od rijetkog genetskog stanja koje ga čini neosjetljivim na bol, a time i savršenim za iskorištavanje: kad shvati da joj je sin poseban, pohlepna majka nagovara ga da se baca pod automobile imućnih ljudi, kako bi se obogatili od premija osiguranja. Redatelju Ivanu Tverdovskom (Zoologija) anti-junakinja Oksana služi kao metafora za obračun s korumpiranom i brutalnom prirodom dijela ruskog društva i Putinovom vladavinom. Film je osvojio posebno priznanje na festivalu u Karlovim Varima.

Ovo je istinita priča o najboljim ljudima u najgorim vremenima. Diana Budisavljević bila je zagrebačka humanitarka i socijalna aktivistkinja koja je organizirala akciju spašavanja i zbrinjavanja srpske djece iz ustaških logora tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana je apelirala na vlast, crkvu i Crveni križ da iz logora spase barem djecu. Nakon što nitko nije preuzeo odgovornost, odlučila je sama iz svog stana organizirati akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od deset tisuća djece! Redateljica Dana Budisavljević, koja je rodbinski povezana s junakinjom, pronalazi dnevnik koji je zapis gotovo nepoznatog herojstva nje i njezinih prijatelja.

Redatelj Kirill Mikhanovsky s 18 se godina doselio iz Rusije u Milwaukee. “Kombi Sloboda” priča je inspirirana njegovim prvim poslom u Americi, onim vozača saniteta za ljude s posebnim potrebama. Film prati jedan dan u životu mladog ruskog imigranta Vica. Kad izbije nered u Milwaukeeju, najsegregiranijem američkom gradu, Vic je rastrgan između obećanja da će skupinu starijih Rusa prevesti na pogreb njihove zemljakinje, želje da pomogne Tracy, mladoj crnkinji s ALS-om, te pokušaja da preživi radni dan ispunjen kašnjenjem, vikom i frustracijom, ali i urnebesnim, neočekivanim dogodovštinama. Ova crna komedija bila je prikazana u programu Director’s Fortnight Cannes Film Festivala i na festivalu u Sundanceu.

Biografski dokumentarac o Branku Črncu Tusti i njegovu pulskom punk-rock bendu KUD Idijoti svoju će svjetsku premijeru imati u Motovunu. Riječima redatelja Andreja Korovljeva, ovo je film koji kroz burnu karijeru karizmatičnog borca za slobodu tematizira specifičnu rock and roll priču svima koji pamte i vjeruju da je bolji svijet moguć. Zbog svog beskompromisnog antifašističkog stava i borbe za prava obespravljenih Tusta je bio pravi heroj radničke klase. Njegove poruke o toleranciji, suživotu i socijalnoj pravdi, koje su se 90-ih godina smatrale “komunističkim”, zatvorile su Idijotima vrata većine radiostanica u Hrvatskoj. To ih nije odvratilo od njihovih vrijednosti, pa su bili i prvi hrvatski sastav koji je nakon rata održao koncert u Srbiji. Film otkriva i Tustinu intimnu, ljudsku dimenziju koja ga je u konačnici i učinila punk-rock ikonom.

Nagrađivani film, koji je premijerno prikazan na Berlinskom festivalu, otkriva šokantnu i istinitu priču o tisućama slučajeva krađe djece u Srbiji tijekom nekoliko desetljeća. Osamnaest godina nakon navodne smrti novorođenog sina, krojačica Ana i dalje vjeruje da je on zapravo otet i prodan na posvajanje. Novi trag ulijeva joj nadu da će ga napokon pronaći te se upušta u borbu protiv policijskog i bolničkog sustava, pa i vlastite obitelji, kako bi napokon saznala istinu. Taj dalekosežni skandal u Srbiji se još uvijek istražuje, a nagađa se da su bolnice prodavale novorođenčad uz pomoć tajne mreže liječnika, pogrebnika i državnih službenika.

Užasi divlje privatizacije i korupcije dotakli su gotovo sve tranzicijske zemlje, pa tako i Rusiju. U ovom napetom trileru bez trenutka praznoga hoda radnici otimaju lokalnog oligarha koji je jeftino kupio njihovu posrnulu tvornicu i proglasio stečaj. Samoorganizirani radnici koji već mjesecima nisu dobili plaće, traže otkupninu, no sve krene po zlu jer nitko (osim jednoga) nije vičan ratovanju, ali ni pregovaranju. Zaštitari i interventni odred policije okružuju zgradu, vrijeme leti, a lojalnost blijedi. Opkoljeni u sablasnoj tvornici, kao u kultnom Carpenterovom „Napadu na policijsku postaju“, radnici se pokušavaju izboriti za svoju pravdu.

Djevojka moga brata debitantski je film kanadske glumice Monie Chokri (Izmišljene ljubavi, X. Dolan). Film je otvorio program Un Certain Regard filmskog festivala u Cannesu, gdje je i osvojio nagradu žirija Coup de couer. U fokusu ove urnebesne dramedije 35-godišnja je Sophia, mlada žena s diplomom političke filozofije, ali manjkom stvarnih životnih znanja. Nakon što se ne uspije zaposliti na fakultetu, Sophia je prisiljena je “privremeno” se doseliti svojem starijem bratu Karimu. Njihova će neraskidiva veza biti stavljena na kušnju kad se, prvi put u životu, Karim zaljubi do ušiju. I to baš u njenu ginekologinju!

Georges nakon razvoda podiže svu ušteđevinu i s njom kupuje prastaru dizajnersku jaknu od jelenje kože. Majušna kaubojska jakna s resama postaje predmetom njegove uvrnute opsesije, do te mjere da počinje voditi razgovore s njom, koji se intenziviraju kad mu obožavani odjevni komad krene naređivati da počini sve bizarnije zločine. Quentin Dupieux, poznatiji kao Mr. Oizo (tvorac Levisovog žutog lutka Flat Erica i redatelj satiričkog hita horor-fantastike “Guma”), uvodi nas u vrtlog nadrealnosti i iracionalnosti u ovoj bizarnoj deadpan komediji koju ćete gledati otvorenih usta. Guardian ga je nazivao jednim od najčudnijih filmova na Cannesu (gdje je otvorio program Directors’ Fortnight), dok ga Variety smješta između Bartona Finka i Henry: Portret serijskog ubojice.

Redatelj Kirill Mikhanovsky s 18 se godina doselio iz Rusije u Milwaukee. “Kombi Sloboda” priča je inspirirana njegovim prvim poslom u Americi, onim vozača saniteta za ljude s posebnim potrebama. Film prati jedan dan u životu mladog ruskog imigranta Vica. Kad izbije nered u Milwaukeeju, najsegregiranijem američkom gradu, Vic je rastrgan između obećanja da će skupinu starijih Rusa prevesti na pogreb njihove zemljakinje, želje da pomogne Tracy, mladoj crnkinji s ALS-om, te pokušaja da preživi radni dan ispunjen kašnjenjem, vikom i frustracijom, ali i urnebesnim, neočekivanim dogodovštinama. Ova crna komedija bila je prikazana u programu Director’s Fortnight Cannes Film Festivala i na festivalu u Sundanceu.

Biografski dokumentarac o Branku Črncu Tusti i njegovu pulskom punk-rock bendu KUD Idijoti svoju će svjetsku premijeru imati u Motovunu. Riječima redatelja Andreja Korovljeva, ovo je film koji kroz burnu karijeru karizmatičnog borca za slobodu tematizira specifičnu rock and roll priču svima koji pamte i vjeruju da je bolji svijet moguć. Zbog svog beskompromisnog antifašističkog stava i borbe za prava obespravljenih Tusta je bio pravi heroj radničke klase. Njegove poruke o toleranciji, suživotu i socijalnoj pravdi, koje su se 90-ih godina smatrale “komunističkim”, zatvorile su Idijotima vrata većine radiostanica u Hrvatskoj. To ih nije odvratilo od njihovih vrijednosti, pa su bili i prvi hrvatski sastav koji je nakon rata održao koncert u Srbiji. Film otkriva i Tustinu intimnu, ljudsku dimenziju koja ga je u konačnici i učinila punk-rock ikonom.