14. Motovun film festival zbivat će se od 25. do 29. srpnja, a o tome koji će film iz bogate festivalske konkurencije odnijeti Propeler Motovuna odlučivat će ove godine redatelji, predstavnici triju generacija suvremenog europskog filma: mlada mađarska autorica Ágnes Kocsis, škotski dvostruki laureat Berlinalea David Mackenzie, te motovunskoj publici dobro poznati poljski redatelj nastanjen u Velikoj Britaniji – PaweÅ‚ Pawlikowski.
Ágnes Kocsis rođena je u Budimpešti gdje je i diplomirala režiju na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost. Njezin kratki film The Virus osvojio je Cinéfondation nagradu na 59. festivalu u Cannesu, a Fresh Air, njezin prvi igrani film na istom je festivalu prikazan u programu Tjedna međunarodne kritike. Adrienn Pál, njezin drugi igrani film premijerno je prikazan 2010. , također u Cannesu, na kojem je i osvojio nagradu FIPRESCI.
David Mackenzie rođen je i odrastao u škotskoj. Karijeru je započeo kratkometražnim filmovima za koje je primio niz nagrada, a 2002. snimio je svoj prvi igrani film The Last Great Wilderness. Za drugi igrani film, Young Adam nagrađen je 2003. na Edinburgh International Film Festivalu, a 2004. osvojio je i nagradu londonskog udruženja kritičara za najboljeg novog autora. Također igrani, Asylum (2004) nagrađen mu je na Berlinaleu, a za Hallam Foe (2007) osvojio je u Berlinu Srebrnog medvjeda, ali i nagradu FIPRESCI u Motovunu. Njegov najnoviji film, Perfect Sense premijerno je prikazan na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu, a bit će prikazan i u Motovunu.
PaweÅ‚ Pawlikowski rođen je u Varšavi. S 14 godina napustio Poljsku, živio u Njemačkoj i Italiji, studirao književnost i filozofiju u London i Oxfordu. Sredinom osamdesetih počeo je raditi filmove. Nagrađen je za dokumentarce Vaclav Havel (1989), Od Moskve do Petuškog (1990), Putovanja Dostojevskog (1991), Srpski epovi (1992) te Na putu sa Žirinovskim (1995). Na igranom filmu je debitirao Vanjskim suradnikom (1998), snimljenim na ruskom, a za Posljednje utočište (2000) i Moje ljeto ljubavi (2004) osvojio je niz nagrada, među kojima izdvajamo nagrade BAFTA za najboljeg debitanta 2001. i najbolji britanski film 2005., četiri nominacije za Europske filmske nagrade, te pobjede na festivalima u Edinburghu, Solunu, Gijonu, Cabourgu, Oslu i naravno Motovunu: Propeler za Posljednje utočište i nagradu publike za Moje ljeto ljubavi.
