Branko zvani Floyd još uvijek živi s roditeljima u jednom beogradskom predgrađu. Omiljene aktivnosti su mu automobilske trke i žene. Floyd sanja o ulasku u višu klasu natjecanja, što znači da mora pobijediti u subotnjoj utrci. Uz svoje dvije strasti, Floyd najviše vremena provodi u izbjegavanju vojne obaveze… Nacionalna klasa vremenska je kapsula popkulture 1970-ih u Beogradu. Za sjajan soundtrack zaslužni su Dado Topić, Slađana Milošević, Oliver Mandići drugi. Film je osvojio Zlatne arene za najbolju režiju i glumicu, a prikazan je i u Veneciji 1978. godine.


Goran Marković: Nagrada Maverick
Goran Marković diplomirao je režiju na FAMU-u u Pragu. Godine 1977. režirao je svoj prvi cjelovečernji film, Specijalno vaspitanje. Uslijedili su Nacionalna klasa (1979.), Majstori, majstori! (1980.), Variola vera (1982.) i Tajvanska kanasta (1985.). Godine 1987. režirao je Već viđeno (Déjà vu), koji je osvojio Veliku Zlatnu Arenu u Puli, a slijedili su Sabirni centar (1989.), Tito i ja (1992.) i Urnebesna tragedija (1995.). Nakon nekoliko dokumentarnih filmova, primjerice Srbija godine nulte (2000.), snimio je Kordon (2002.), Turneju (2008.) i Falsifikatora (2013.). Glumio je u filmovima Nedjelja Lordana Zafranovića (1969.) i Lepe žene prolaze kroz grad Želimira Žilnika (1986.). Od 1978. predaje na Odsjeku režije Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu. Jedan je od najistaknutijih predstavnika tzv. praške škole.