Pariška slikarica Isabelle razvedena je majka koja napokon želi pronaći pravu ljubav. Njezine avanture s oženjenim milijunašima, slikarima, kustosima, glumcima pa čak i bivšim mužem dio su procesa potrage za “vedrinom i suncem”. Film je inspiriran utjecajnim djelom Rolanda Barthesa Fragmenti ljubavnog diskursa iz 1977. godine.

Claire Denis rođena je u Parizu, ali do 13. godine živjela je u Africi, sve dok se ona i sestra nisu zarazile virusom dječje paralize. Nakon toga preselila se u Francusku, a zatim se vratila u Senegal u srednju školu. Studirala je na La Fémis (1971.), a po završetku desetak godina radila je kao asistentica Makavejeva, Tarkovskog, Jarmuscha itd. Njezinu djelomice autobiografsku trilogiju o afričkoj (de)kolonizaciji čine filmovi Čokolada (1988.), Ne mogu spavati (1994.) i Fućka mi se za smrt (1990.), a zatim su slijedili majstorski filmovi Dobar posao (1999.), Uljez (2004.), 35 čašica ruma (2008.), Bijeli materijal (2009.), Nitkovi (2013.) itd. Njezini filmovi u stalnom su dijalogu s Jean-Lucom Nancyjem i Rolandom Barthesom. Osvojila je Zlatnu palmu za Čokoladu, Zlatnog leoparda iz Locarna za Nenette i Boni (1996.), razna priznanja u Berlinu i Rotterdamu te čak dva Zlatna lava: za Uljeza i Bijeli materijal.