Ove smo godine naš vizualni identitet predali u ruke studenticama Akademije likovnih umjetnosti Agati (grafika) i Apoloniji Lučić (slikarstvo), festivalskim blizankama koje već treću godinu volontiraju u motovunskom kampu. Svojim su bojama i kistovima prije tri godine oživile festivalsku blagajnu i shop, a za 19. MFF su nam dizajnirale prekrasan plakat. U kratkom razgovoru s Apolonijom, doznali smo nešto više o djevojkama, njihovom radu i posebnoj ljubavi prema Motovun Film Festivalu.
Oslikavale ste motovunsku blagajnu, shop, šank – kako je došlo do te suradnje?
Bilo je to 2013. godine, kad smo imale 18 godina. Pavle Krnjaić i Tomislav Sutlar organizirali su natječaj „Oslikaj kućicu“ za koji je trebalo osmisliti skicu recepcije kampa. To nam se svidjelo jer smo već ranije posjećivale festival, ali nikad nismo radile na njemu. Prijavile smo svoje rješenje i prošle. U Motovunu smo upoznale divne ljude koji su se godinu nakon izborili da ponovno nešto oslikavamo. Tako smo do danas oslikale i blagajnu, shop… A volontiranje u samom kampu se dogodilo usput, jer smo htjele nešto raditi i za vrijeme festivala – oslikavanje se uvijek odvija prije njegova početka.
Koliko već dugo volontirate u kampu? Kako vam je tamo?
Počele smo sa 19 godina, dakle dosad smo volontirale 2014. i 2015. godine. Festivalski kamp je izuzetno ugodno mjesto za provesti volonterske radne sate. U dvije godine volontiranja u kampu upoznale smo mnogo opuštenih, simpatičnih i prijateljski nastrojenih ljudi.
Čime se bavite osim faksom? Surađujete li međusobno?
Uspijevamo raditi i neke stvari van Akademije, najšečće odvojeno. Zajedno radimo plakate za Arcoustic program u KSET-u, a radile smo i plakat za Plakatiranje Vizkulture, dizajn CD-a za neke bendove i tome slično.
što predstavlja ovogodišnji motovunski plakat, u čemu ste pronašle inspiraciju?
Naš plakat simbolizira priliku da ljudi zaborave na sve probleme s kojima se svakodnevno susreću i pronađu sreću na motovunskom brdu. Svatko tko je barem jednom bio posjetitelj festivala morao se zaljubiti u atmosferu, ljude ili neku priču s filmskog platna. Motovun film festival je na neki način bijeg od stvarnosti, na kojem su svi problemi riješivi, na kojem vlada pozitivna energija, prijateljstvo i ljubav i zato se i nas dvije već toliko puta vraćamo.
Postoji li nešto u Motovunu što jako želite oslikati, a do sada nije bilo prilike?
Tamo je mnoštvo praznih zidova, dakle mnogo toga bi se još dalo napraviti. A ni sve ove stvari koje smo do sada oslikale neće biti postojane zauvijek. Voljele bismo prepraviti neke detalje na starim radovima ili jednostavno napraviti nešto novo.
