Christopher Bobin fotograf i snimatelj dokumentarnih filmova u regijama pogođenim ratom, predstavio je kontroverzni film „Desno, dva, tri – Kuda ide Europa?“ o jačanju ekstremne desnice u odabranim državama Europe. Među njima se našla i Lijepa naša kojoj je Bobin kao jedan od autora dokumentarca, posvetio zaseban segment.

Posebnu atmosferu koja u Hrvatskoj zna vladati za vrijeme proslave Dana domovinske zahvalnosti u Čavoglavama, Bobin je po prvi puta primijetio kada je 2011. godine došao pokrivati vijesti vezane uz ulazak Hrvatske u Europsku Uniju. Iznenađen otvorenošću sudionika koji ponosno nose fašističke simbole, odlučio je snimiti dokumentarni film o ovom fenomenu. „U Hrvatskoj postoji viktimizacija povijesti od strane političara i ponajviše se po tome razlikuje od drugih država obrađenih u filmu“, kaže Bobin te dodaje da se „povijest Drugog svjetskog rata isprepliće s poviješću Domovinskog rata.

Zbog svojih unikatnih materijala, Bobinovom hrvatskom dijelu filma „Desno, dva, tri“ posvećeno je čak pola sata, što je dvadeset minuta više od predviđenih deset. Time je Hrvatska kraj Njemačke, Francuske i Poljeske dobila poseban spotlight koji neki smatraju da možda i ne zaslužuje.

Snimati sam u okruženju koje veliča ustaštvo, nije mu bilo svejedno, ali na svoje veliko iznenađenje ljudi s radošću stajali pred njegov objektiv. Bobin je na razgovoru u Motovunu otkrio kako je namjerno provodio intervjue na engleskom kako bi dokazao da su svi sugovornici obrazovani ljudi koji mogu voditi kompleksne razgovore na stranom jeziku.

Posebno problematična scena pri izradi bila je ona s Franom Čirkom, predsjednikom mladeži Hrvatske čiste stranke prava, koji je podijelio da će jednoga dana biti otac te da samo želi da mu djeca odrastaju u sigurnoj zemlji. Taj komentar, s kojim se svatko može poistovjetiti, zaprepastio je njemačke urednike filma koji su tu „humanu izjavu“ iz njegovih usta smatrali strašnom i htjeli ju izrezati iz filma, no Bobin je upravo zato inzistirao da ostane uključena.“Kritiziranje Europske unije automatski ne čini nekoga fašistom“, kaže autor te dodaje da naravno sve ovisi o načinu djelovanja, u ovom slučaju to je bila radikalizacija.

Zbog kontroverzne tematike ne očekuje široku distribuciju filma u Hrvatskoj, a u posljednjih šest mjeseci od izlaska filma prima mailove koje s dozom ironije naziva zanimljivima. „To je zapravo kompliment, dobri dokumentarni filmovi bi trebali uzburkati vodu. Kao novinar imam pravo usmjeriti svoju kameru na ono što želim.“