Nakon Bruce LaBrucea, selektorica Motovun Film Festivala Milena Zajović predstavila je članicu ovogodišnjeg žirija Mašu Aljehinu, rusku političku aktivisticu najpoznatiju po svom djelovanju unutar kolektiva Pussy Riot i odsluženju zatvorske kazne nakon izvedbe antiputinovske punk himne (Putin se upišao u gaće) u moskovskoj katedrali.
Jeftinije je doći do Pariza nego u posjetu ruskim zatvorenicima
Maša je podijelila priču o svom uhićenju te iskustvo služenja zatvorske kazne koja ju je donekle usmjerila na novi put – širenje svijesti o uvjetima u kojima ruski zatvorenici žive te borbu za promjene. Odsluživanje kazne uspoređuje s modernim, zakonitim ropstvom te želi da se zna kako, iako u nešto blažem obliku, koncept gulaga još uvijek postoji i da je ruska vlast na njega vrlo ponosna. Oko tisuću zatvorenika živi u zajedničkoj spavaonici, prisiljeni su na rad koji se često sastoji od šivanja uniformi za rusku policiju i vojsku te nerijetko nisu u mogućnosti održavati ni osnovnu higijenu. Žive na temperaturama od -35ËšC bez prikladne odjeće i tople vode, a tuširanje je dozvoljeno samo jednom tjedno. U slučaju neposluha, zatvorenici se zatvaraju u samicu, u kojoj je i sama provela određeno vrijeme.
Zbog udaljenosti od preko 1000 km od Moskve, zatvorenici su izrazito izolirani, a putovanje do Pariza jeftinije je od odlaska u posjet članu obitelji stoga si ga mnoge obitelji ne mogu ni priuštiti.
Riječi su jače od oružja
Maša je dala kronološki uvid u svoju aktivističku priču koju je započela kao aktivistica za očuvanje okoliša. U tom se periodu pridružila skupini iz koje se u jednom trenutku oformio Pussy Riot, grupa koju je opisala kao pokret vrlo različitih ljudi vrlo sličnih ideala. Unatoč činjenici da je samo jedna osoba bila upućena u glazbu, odlučili su nastaviti svoju borbu korištenjem riječi i pjesama.
Priču o svom djelovanju i djelovanju Pussy Riota stavila je u kontekst Rusije i njenog funkcioniranja kao države. Zbog stroge censure i medija koji su gotovo u potpunosti u rukama Putinovih prijatelje, za širenje vijesti o vlastitim aktivnostima oslanja se na samostalnu komunikaciju putem društvenih mreža.Tvrdi da je to zadnje necenzurirano mjesto oglašavanja u Rusiji te samim time i neophodno za širenje svijesti o nepravdi i nehumanosti sustava.
Tvrdi da je u Rusiji doživljavana kao pozitivna figura te da su jedini ljudi koji reagiraju pripadnici političkih grupa koje djeluju u dosluhu s Putinovom policijom. Smatra da je ono što je učinila i proživjela imalo svrhu jer se zahvaljujući tome raširila spoznaja o funkcioniranju ruskog društva. O svojim je iskustvima napisala knjigu koju smatra oružjem za borbu protiv današnje političke situacije.