“Jedna je stara tradicija koja postoji od prvog Motovun Film Festivala, a to je nagrada 50 godina” obratio se sinoć raspoloženoj publici direktor festivala Igor Mirković na Kinu Trg, najavljujući ovogodišnjeg dobitnika te stare nagrade – prvoklasnog šarfera, asistenta kamere i povremenog direktora fotografije Ranka Mitića Mitu. Nagrada je to koja slavi domaće filmaše koji su čak pola stoljeća posvetili stvaranju filmova.

Samoj dodjeli prikladno je prethodila projekcija velikog hrvatskog dokumentarca koji ove godine slavi pedesetu godišnjicu svoga nastanka. „Mi Motovun Film Festival smo mala seoska priredba; antologijski film hrvatskog dokumentarizma zove se isto tako – Mala seoska priredba“ riječi su kojima je Igor Mirković najavio film Krste Papića, čijim je filmovima Mito redovito doprinosio svojom stručnošću i vještinom, pa tako i ovom dragulju hrvatske kratkometražne kinematografije.

Projekcija tog klasika uz koji je nemoguće ne opustiti se protekla je u izraženo veselom duhu, a obilježile su je spontane salve smijeha i aplauzi iz publike koja se sasvim saživjela s protagonistima priredbe.

„U filmu vrhnje obično beru redatelji, glumci i scenaristi, ali iza te čarolije su stotine ljudi koji su zaslužni da bi se ta čarolija dogodila” rekao je nakon projekcije Igor Mirković i na pozornicu pozvao Danila Šerbedžiju kako bi jednom od najtraženijih i najzanimljivijih hrvatskih filmskih profesionalaca dodijelili nagradu. Prisjetivši se da je Mito radio i na njegovom filmu, dok je profesionalno debitirao upravo s njegovim ocem Radom na filmu Gravitacija Branka Ivande, Danilo je na pozornicu pozvao Ranka Mitića.

Primajući nagradu Mito je zahvalio festivalu „jer nagrađuje i ljude iza kamere, što je jako rijetko“. Zahvalu je nastavio i posvetom filmskoj profesiji i onima koji su mu omogućili da uđe u svijet filma te tako nađe svoju veliku profesionalnu ljubav – „nešto najbolje i najvažnije u životu“. Govor je završio našalivši se na račun čestih pitanja o penziji: „pitali su me kad ću se umiroviti; zatim su studenti morali prenijeti kameru, i onda mene do kamere“. „Često me studenti pitaju i jesam li radio s braćom Lumière“ prokomentirao je uz gromoglasni aplauz i pozdravio oduševljenu publiku.